⦿ - Vespa

⦿ - Tvrtka Piaggio osnovana je 1884. godine u Genovi. Osnovao ju je tada dvadesetjednogodišnji mladić imenom Rinaldo Piaggio, a primarna djelatnost tvrtke bila je uređenje luksuznih brodova; uslijedili su potom i proizvodnja željezničkih vagona, kočija, kamiona, tramvaja...

⦿ - Vespa

⦿ - Ubrzo nakon što se tvrtka afirmirala na tržištu počeo je Prvi svjetski rat, što uzrokuje promjene u proizvodnji. Proširen je proizvodni program, Piaggio počinje proizvoditi avione i hidroavione. Usporedno s proširenjem palete proizvoda otvaraju se novi proizvodni pogoni pokrenuti 1917. u Pisi, a 1921. u Pontedri, odakle će Vespa i započeti svoj povijesni put.

Tijekom Drugog svjetskog rata tvrtka je sudjelovala u proizvodnji za ratne potrebe pa su proizvodni pogoni bili strateški vojni ciljevi, koje su saveznički avioni 1943. godine u potpunosti razorili. Da bi poslije rata mogao obnoviti pogone i započeti proizvodnju, Piaggio je zatražio pomoć saveznika. Obnovio je pogone i odlučio se okušati u autoindustriji.

Rođenje legende

Sama je ideja bila osmisliti i proizvesti vozilo jednostavno za vožnju i održavanje, koje će istovremeno biti pristupačno velikom broju ljudi i moći će udobno i sigurno do odredišta prevesti dvoje putnika.

Kad se Drugi svjetski rat bližio kraju, Enrico i Armando Piaggio konstruirali su prototip malenog motornog skutera, poznat pod nazivom MP5. Prototip je, također zbog neobičnog oblika, bio poznat po nadimku Paperino, što u prijevodu znači Pajo Patak. No, taj prototip nije zadovoljavao kriterije Enrica Piaggia koji je, da bi u potpunosti zadovoljio kriterije, na projektu angažirao Corradina D’Ascania. Corradino D’Ascanio, poznati inženjer aeronautike, imao je zadatak redizajnirati Paperina kako bi od neuglednog prototipa nastao lijep motocikl.

Tadašnji motocikli bili su daleko od onoga što se danas smatra motociklom: bili su neugledni, nezgrapni, neudobni, nepraktični… Da bi ostvarili svoj projekt, Enrico, Armando i Corradino morali su napraviti nešto što dotada nije postojalo. Zahvaljujući golemom iskustvu u aeronautici, Corradino D’Ascanio u relativno je kratkom roku pronašao rješenja kojima je otklonio sve negativnosti tadašnjih motocikala i samim time ostvario preduvjete za ono što će uslijediti.

Prva vespa konstruirana je na način koji je bio potpuno suprotan tadašnjoj koncepciji izrade motocikala – imala je male kotače koje je bilo lako zamijeniti, samosivu karoseriju koja je štitila vozača od prljanja i motor koji je postavljen straga. Umjesto vilice, projektiran je nosivi krak kotača nalik na podvozje aviona. Mjenjač je postavljen tako da se sada nalazi na upravljaču, a ergonomija sjedenja bila je na visokoj razini. Sva ta tehnološka rješenja omogućavala su vozaču ugodnu vožnju i lako upravljanje kako na dužim putovanjima, tako i u probijanjima kroz gradske gužve.

Prva vespa proizvedena je u pogonu u Pontederi u travnju 1946. godine, a ime je odabrao sam Enrico Piaggio, i to tako što je, kad je prvi put ugledao prototip MP6 koji mu je predstavio D’Arcanio, uzviknuo: “Izgleda kao osa!” Naime, vespa na talijanskom znači osa. Također, u travnju iste godine prijavljena je patentnom uredu za izume, a nedugo nakon toga predstavljena i publici.

Talijani su prvu vespu imali prilike vidjeti na naslovnici časopisa ‘La Moto’, također u travnju 1946. godine. Službena je prezentacija priređena u Rimu, u mondenom golf-klubu, uz prisustvo generala američke vojske Stonea, kao predstavnika savezničke vojne uprave na tom području. Vespa je ubrzo poslije predstavljanja javnosti postala popularno prijevozno sredstvo mladih, ali i malo starijih.

Čudo ili propali pokušaj

Kad je vespa predstavljena širokoj javnosti, komentari na taj revolucionarni proizvod bili su različiti. Mišljenja su podijeljena – bilo je onih koji su smatrali da je to promašena ideja koja neće polučiti nikakav rezultat, no većina je vespu vidjela kao ostvarenje sjajne ideje. Nedugo nakon predstavljanja vespa je počela bilježiti uspjehe, a oduševljenje je raslo iz dana u dan. I oni koji su u početku bili skeptici ubrzo su promijenili mišljenje uvidjevši da se uistinu radi o izvanrednom tehničkom dostignuću.

Proizvodnja je bila u stalnom porastu, a pratila ju je izrazito velika potražnja. U prvoj godini prodaje Piaggio je tržištu ponudio oko 2500 primjeraka tog modela, a već sljedeće godine broj ponuđenih modela više se nego učetverostručio. Do 1948 .godine proizvodnja je dosegnula brojku od 20 tisuća proizvedenih jedinica.

U razdoblju koje slijedi došlo je i do proizvodnje vespe od strane njemačkog licencnog partnera po imenu Hoffman-Werke, tako da brojke novih primjeraka vrtoglavo rastu – primjerice, 1950. godine proizvedeno ih je 60.000. Diljem svijeta otvaraju se mnogi licencni pogoni: u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Indiji, Brazilu, SAD-u… Vespa se uskoro počela proizvoditi u trinaest zemalja svijeta.

Vespa kao uzor

Od trenutka kad je vespa predstavljena javnosti, zbog izrazito velikog uspjeha koji je polučila, ne iznenađuje činjenica da su se odmah pojavile brojne domišljate verzije ovog popularnog motocikla. Neke od tih verzija predstavio je sam tvorac, tvrtka Piaggio, a neke su kreirali pojedinci entuzijasti. Zgodno je spomenuti neke od tih primjeraka, npr. Vespu Sidecar koju čini motocikl vespa s prikolicom. Nadalje, tu je i Vespa Alpha, čiju je izradu naručila producentska kuća Alpha-Wallis za svog filmskog junaka, agenta Dicka Smarta. Taj primjerak vespe mogao se kretati cestom, zrakom, nad vodom i pod vodom. Francuska vojska koristila je neke od specijalnih modela koji su bili prilagođeni vojnim svrhama, primjerice za prijevoz oružja ili padobranske desante. Usluge ovog modela koristila je i talijanska vojska.

Bilo je i pokušaja kopiranja tog megapopularnog Piaggiova modela, a prvi su to učinili Rusi. Naime, 1957. godine u Kirovu je započela proizvodnja viatke, vjerne kopije vespe. Premda su vespu kopirali mnogi, sama inovativnost i prepoznatljivost talijanskog branda osigurala je Piaggiu dugo razdoblje uspjeha. Naime, 1953. godine s proizvodnih traka sišla je 500.000-ta vespa, a već 1956. godine bilo ih je milijun. U sljedećem razdoblju brojke prodanih motocikala vrtoglavo su rasle pa je 1960. godine premašen broj od 4 milijuna. Trend se i dalje nastavio tako da se 1988. godine bilježi preko 10 milijuna prodanih primjeraka. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je tijekom 60-godišnjeg razdoblja njezine proizvodnje prodano ukupno 17 milijuna primjeraka, što nam daje za pravo da o vespi govorimo kao o jedinstvenom fenomenu u svijetu motocikala.

Enrico Piaggio imao je veoma dobru ideju kako vespu ponuditi inozemstvu, koja se u konačnici pokazala ispravnom. Sama je ideja bila, osim ponude proizvoda, ponuda čitave organizirane servisne mreže, i to ne samo u Europi već i diljem svijeta. Tako je 1953. godine bilo više od 10 tisuća servisnih punktova, uključujući područje američkog i azijskog kontinenta. Nadalje, stalno je intrigirao javnost svojim proizvodom nastojeći zadržati pažnju medija, a samim time i ostalih, poduzimajući mnoge akcije kako bi vespa ostala popularna. Između ostalog, osnivao je vespa-klubove koji su okupljali poklonike tog motocikla. Bilo je preko 50 tisuća članova vespa-klubova.

Kurioziteti vezani uz vespu

Vespa nije motocikl koji je služio samo za svakodnevnu uporabu, već se pojavljuje i u svijetu sportskog motociklizma. Naime, uz vespu se veže i bogata sportska i avanturistička karijera.

Pedesetih godina prošlog stoljeća vespa je bila sudionikom brojnih motociklističkih utrka na kojima je često bilježila uspjehe. Možda i najveći sportski uspjeh polučila je 1951. godine na natjecanju u Vareseu, u utrci Međunarodnih šest dana, gdje je osvojila devet zlatnih odličja. Iste godine prvi je put vožen i jedan od mnogobrojnih relija na kojima se natjecala i vespa. Vrlo velik uspjeh vespa je postigla 1980. godine na čuvenoj utrci Pariz-Dakar, kad je na izrazito teškom reliju uspjela stići do cilja.

Uz vespu se vežu i mnoge druge zanimljivosti. Francuz Georges Monneret 1952. godine izradio je tzv. ‘amfibija vespu’ kojom je uspješno preplovio kanal La Manche. Talijan  Giancarlo Tironi sretno je vespom stigao čak i do Arktičkog kruga, dok je Argentinac Carlos Velez vespom prešao Ande vozeći od Buenos Airesa do Santiago de Chilea. Roberto Patrignani vespom je iz Milana stigao u Tokio, Sören Nielsen vozio ju je do Greenlanda, James P. Owen uputio se iz SAD-a te stigao do Ognjene zemlje, Santiago Guillen i Antonio Veciana vozili su se od Madrida do Atene, a Geoff Dean vespom je obišao svijet. Pierre Delliere, pukovnik francuske avijacije, za 51 dan stigao je iz Pariza do Sajgona. Veoma je zanimljiva i avantura Giuseppea Morandija, koji je vespom prevalio put dug 6000 kilometara, s time da je većinu toga puta vozio kroz pustinju, i to modelom kupljenim davne 1948. godine.

Možda i najveće ime u kontekstu kurioziteta vezanih uz ovaj motocikl jest Giorgio Bettinelli, pisac, novinar i avanturist. Betinelli se 1992. godine uputio vespom iz Rima i stigao u Sajgon u ožujku 1993, a u sljedeće dvije godine vozio se od Aljaske do Ognjene zemlje. Nedugo nakon tog pothvata otpravio se na put od Melbourna do Cape Towna. Godine 1997. uspješno je prevalio put od Čilea do Tasmanije, a u svojoj je pustolovini posjetio mnoge države od Sjeverne i Južne Amerike preko Europe do Afrike, Azije i Oceanije. Možda nevjerojatno zvuči podatak da je Bettinelli svojom vespom prevalio put dug čak 254.000 kilometara.

Modeli koji su obilježili povijest

Tijekom šest desetljeća dugog razdoblja proizvodnje dizajn vespe ostao je uvijek dosljedan prvom modelu, što i više nego dovoljno govori o originalnosti koju je ovaj motocikl donio svojim pojavljivanjem na tržištu. Ovaj je podatak fascinantan, ako uzmemo u obzir da je tijekom toga razdoblja predstavljeno 140 različitih modela, verzija i varijanti. Kada govorimo o modelima koji su obilježili povijest, ne smijemo zaobići četiri modela toga poznatog motocikla. Prvi među njima svakako je Vespa 98 iz 1946. godine, koja je ujedno i prva proizvedena vespa. Prodana je u preko 18.000 primjeraka! Nadalje, mora se spomenuti i Vespa 150 GS, predstavljena 1955. godine, koju su stručnjaci nazvali ‘najpopularnijim, najčešće kopiranim i najdulje pamćenim modelom.’ Tu je i Vespa 150 GL iz 1962. godine koja je proglašena ‘jednom od najljepših ikad projektiranih vespi’ te Vespa 125 Primavera iz 1968. godine, model s najdužim vijekom proizvodnje. Vespa je danas izrazito moderan motocikl koji prati sva tehnička dostignuća modernog vremena te predstavlja isto ono što je vespa predstavljala kroz povijest – motocikl koji ima dušu!