⦿ - Volf Mesing

Godina 1939. Moskva - Kremlj, poluosvijetljenim hodnikom išao je čojvek u crnom kaputu. To je bio Volf Mesing, sprovodili su ga vojnici kremaljske straže. Međutim, kasnije niko od njih nije mogao da se sjeti kako se pored njih našao taj čovjek. Staljinovo naređenje je bilo: Veliki Mag treba da dođe u glavni kabinet Kremlja nezapaženo.

Mesing se zaustavio za trenutak, a zatim ušao. Za velikim radnim stolom sjedio je Staljin. Nastao je tajac. Prije nego što je Staljin uspio nešto da kaže, Mesing je rekao:
 - Vidim Vaše misli. Ne smatrajte me Vašim neprijateljem.
 - Kako to radiš? - pitao je Staljin - Ko te je učio magiji?
 - Niko, - odgovorio je Mesing - Ovo je protiv moje volje i protiv moje želje.
 - Ali, ti možeš biti opasan - rekao je Staljin.
 - Ne, obećavam da nikad neću koristi svoj dar, protiv Vas i Vaše zemlje.

 Iz dnevnika Volfa Mesinga: "Odlučio sam da napišem knjigu. Napisaću knjigu da zauvijek stavim tačku na sve bezumne priče, koje oko mene kruže. Zovu me velikim vračom i slugom đavola, šarlatanom i prevarantom, običnim mađioničarem i hipnotizerom. Ja ne spadam ni u jedan od ovih pojmova. Ko sam ja? Ja ni sam ne znam. Ta sila, koju ja posjedujem i koja živi u meni, nije pod vlašću ni samog mene. Rođen sam u Poljskoj 1899. god. u porodici siromašnog poljoprivrednika. "

 Volf Mesing je rastao kao neobično dijete, pričalo se da je on prijatelj sa samim đavolom. U selu su znali za njegove magične sposobnosti, bojali su se Volfa i nijesu ga voljeli. Neobičan dar kod Mesinga se pojavio u četvrtoj godini. Dječak je bio jako bolestan, a posle čudesnog ozdravljenja počeo je da čita tuđe misli i predviđa budućnost.

Jednom je Messing Alekseju Poljakovu spasio život, stavivši ruke na glavu dečaka, koji je umirao od nepoznate bolesti. Od tada, oni su postali nerazdvojni. Danas, Aleksej čuva arhivu Volfa Mesinga.
 
 Volf je djetinjstvu  strašio sve u svojoj okolini. Neki mještanini su čak predlagali da se ubije mali čarobnjak. Njegov otac odlučuje da je jedini izlaz da pošalje sina da uči za rabina. Ali dječak ne želi da bude rabin, on ne vjeruje u Boga. Tada otac iznamljuje putujućeg glumca, da odigra pred sinom ulogu Božijeg glasnika. Ovaj starac, budući da je bio u bijeloj odjeći, sa ogromnom bijelom bradom, ušao je kad on nije očekivao. On ga je vidio i uplašio se, a čovjek mu je rekao: "Treba da ideš i učiš u Ješivi ( talmudska škola). "

 I on je dobro učio, sve dok jednom nije vidio tog staraca u gostionici, u kojoj je sa drugovima išao da jede. On je vidio tog staraca, i ne bi bilo ništa, da mu starac nije rekao da ga je prevario. Rekao mu je: "Pa, kaži kako učiš?" On je odgovorio: "Učim dobro. " Starac ga je pitao: "Jesi li mi zahvalan za to što sam uradio? "

Volf nikada nije mogao da oprosti ocu prevaru.
Kada je Mesing imao samo 12 godina, on bježi od kuće, luta Evropom, i na kraju dolazi u Berlin. Od tada, Volf Mesing više nikada nije vidio svoje rođene.
 "Ja sam bio sasvim sam u ovom čudnom gradu. Niko nije htio da zaposli malog skitnicu. Čitao sam misli drugih i znao sam koliko me mrze. Morao sam negjde da živim, spavao sam na ulici, i umirao od gladi. "

 Pao je sa berlinskog mosta i završio u bolnici. U bolnici je bio u mrtvačnici. Sjutradan su namjeravali da Volfa sahrane u ogromnu jamu, gdje obično sahranjuju skitnice. Posrećilo mu se, u mrtvačnicu je došla grupa studenata, koji su izučavali anatomiju. Jedan od učenika, čuvenog profesora Abela prinio je ogledalce njegovim ustima. Tada su učili da razlikuju mrtve Ijude od živih, na ovaj način. To jest, ako se na hladno ogledalo pojavi para, to znači da je čovjek živ.

Profesor je objasnio studentima: "Znate, on se jednostavno nalazi u stanju katalepsije, kataleptičnog sna.". Zainteresovao se za njega, poveo ga je sa sobom kući. Shvatio je da je zaista pred njim neki "fenomen". Počeo je da razvija njegove sposobnosti i provjerava.

Ubrzo, neobičnog dječaka koji je živio kod dr. Abela, upoznaje čuveni berlinski menadžer. On nudi doktoru za Volfa Mesinga 3.000 maraka. Abel prodaje svog pacijenta cirkusu. Nekoliko mjeseci kasnije za mladića, koji može da umre i vaskrsne, zna cijela Njemačka. Njegova tačka se sastojla u tome što je ležao u staklenom kovčegu, nekoliko dana, u stanju katalepsije.

 Ime Volfa Mesinga, postaje poznato širom Evrope. On čita misli, predviđa budućnost. Poznati psihoanalitičar Sigmund Frojd, poziva Mesinga u svoj dom. Frojd je bio toliko impresioniran sa svim tim da je pozvao Ajnštajna, koji je bio u tom kraju. Ajnštajn je bio jednostavno zadivljen: "Ja sam fizičar, dobro, ali šta je ovo?" Nije mogao ništa da zaključi, samo je rekao da je to prirodni fenomen.

Posle nekoliko godina, Volf Mesing je završio fakultet, postao je psiholog. Međutim, on i dalje nastupa sa putujućom trupom. Svoju predstavu mladi Mesing skromno naziva psihičkim eksperimentom. Njegovo ime postaje svjetski poznato. S vremena na vrijeme od Mesinga traže pomoć i poznati političari. Prije početka II svjetskog rata u Nemačkoj ima mnogo različitih mističnih društava, okultnih redova. Nacisti su se sa entuzijazmom angažovali u potrazi za tragovima velike Arijevske rase. Okultizmom se bavi i Hitler. Ni jednu odluku ne donosi da ne konsultuje svog ličnog astrologa Jana Hanussena. U takvoj atmosferi, prije ili kasnije mladi prorok Volf Mesing je osuđen na Hitlerovu ličnu pažnju.

Rat je počeo napadom na Poljsku 1939. godine. Digla se velika prašina, niko tada nije znao da će izbiti rat, ni u Francuskoj ni drugim zemljama, posebno u SSSR. Jednom na nastupu, pitali su ga šta će se desiti dalje. On je kao i uvijek za sekundu zastao i odgovorio: "Pobijediće Poljska, pobijediće Sovjetski Savez, i rat će se završiti te i te godine. ". To je odmah došlo do vlastodržaca, i počela je potjera za Mesingom.

"Znao sam da će početi lov na mene. Hitler mi neće oprosti ovo predviđanje. Ali tada sam na sceni čuo toliko mnogo misli, koje su me molile da kažem ovu fraza, nijesam mogao da uradim drugačije. Strah od smrti, koju sam tada osjetio progoni me do današnjeg dana. "

Hitler naređuje da se nađe Mesing. On nudi za njegovo hapšenje ogroman iznos - 200.000 maraka. Firer lično želi da se uvjeri u njegove sposobnosti. Ako Mesing nije šarlatan - treba ga uzeti u službu. A ako je šarlatan - ubiti.

 Od tog trenutka na čuvenog hipnotizera počinje pravi lov. Svake noći mijenja hotel i stanove prijatelja. Međutim ubrzo biva uhapšen i poslat u Gestapo. Kada je osjetio da će ga ubiti (tamo su mu izbili zube) odlučio je da pobjegne. Odjednom je jasno razumio da je to kraj, treba pobjeći. Ali kako? Po prvi put u životu odlučuje da sprovede psihički eksperiment van scene. Jedini spas je da hipnotiše svakog ko se nalazi u zdanju Gestapoa, da im ubaci jednu te istu misao. A onda, neka bude šta bude. Da bi pobjegao, on je stvorio takvu situaciju da su se svi oni došli u njegovu ćeliju, osim, onih koji su stajali na samom ulazu. Svi su došli u ćeliju, da vide kako on radi neobične seanse. I on im je pokazao, razbacao je gomilu dijamanata. Dok su oni sakupljali, zaključao ih je i otišao.

Nekoliko dana krio se u podrumu stare kuće, trebalo je da uradi nešto. Da ostane u Nemačkoj ne može. U Evropi će ga sigurno uhvatiti nacisti i ubiti bilo gdje da je. Amerika? Veoma je daleko. Ostao je samo Sovjetski Savez. Mesing je osećao da će mu tamo biti relativno bezbjedno. Stežući u džepu fašističku potjernicu sa svojom fotografijom i natpisom "Traži se" Mesing se našao blizu sovjetske granice.

Mesing je od cijelog svijeta izabrao SSSR. Nije pošao nigdje drugo nego u Sovjetski Savez. Primili bi ga i Australiji, i Argentini i Brazilu. Volf Mesing je stigao u Sovjetski Savez krajem 1939. godine. Izbor ove zemlje mnogi su smatrali više nego čudnim. Staljin je kažnjavao bilo koga ko drukčije misli. Čovjeka koji je znao da čita tuđe misli, ništa dobro nije moglo čekati u ovoj zemlji.

 Staljin je naravno, znao za svjetski poznatog hipnotizera, ali je morao da se lično uvjeri u magične moći Mesinga. Staljin ga je veoma poštovao. Bio je ponosan što je Mesing, izabrao od cijelog svijeta Sovjetski Savez. Staljin je pustio Mesinga, ali je rekao da će se možda sretati. Mesing je to znao. Dobro je znao da ga vlast nikada neće ostaviti na miru, ali drugog izbora nije imao.

Staljin, kao i Hitler odnosio se ozbiljno ka okultizmu. Još u mladosti, prošao je obuku čuvenog mistika Gurđijeva. On dobro zna, da vlada vještinom hipnoze i djeluje na Ijude na najneshvatljiviji način. Staljin je možda bolje nego bilo ko shvatio kakvu nevjerovatnu moć ima Volf Mesing. Bio je siguran da će Mesing vjerovatno da iskoristi svoj dar protiv njega. Znao je i za Mesingovu želju da bude umjetnik.

 S vremena na vrijeme, Staljin podvrgava Mesinga provjeri, da vidi kolike su sposobnosti proroka. Jednom je nekoliko Ijudi iz Staljinovog okruženja, odvelo Volfa Mesinga u banku. Formirali su komisiju i došli u banku. Svi su stajali, kao da su došli na uviđaj, i Volf Grigorijevič je prišao čovjeku. On još Ruski nije dobro govorio. Prišao je službeniku i nešto rekao, on mu je dao 100.000 rubalja. Novac je stavio u torbu, pokazao im ga, zatim ga je vratio nazad službeniku.
-Izvinite, želite li da uložite novac?
- Ne. - odgovorio je on.
- Zašto ste mi ga onda dali?
- Vi ste ga meni dali.
-Kako dao? Kako sam mogao da vam dam...
 Ukratko, istina je da je službenik doživio srčani udar. Eto kako su utvrdili da posjeduje velike hipnotičke sposobnosti.

Staljin lično odobrava Mesingu početak javnog nastupa. U moskovskom Domu naučnika 20 marta, 1940. godine održana je prva predstava Volfa Mesinga u SSSR-u. Kao prevodioc sa Volfom Mesingom uvijek je major NKVD-a.

 Postoje neke tajne priče da je dolazio kod Staljina, pa čak da je pomagao Staljinu u donošenju nekih odluka, zato što umije da vidi budućnost. Priča se da je otvarao vrata Staljinovog kabineta nogom.

 Rat, neminovnost za koju je Staljin znao, ali u koju je odbijao da povjeruje, počeo je 22. juna 1941. godine. Tog dana oko 6 uveče, po svjedočenju susjeda, kod kuće Mesinga stglo je vozilo koje ga je odvezlo u Kremlj. Odveden je u kabinet gdje je bio sastanak rukovodstva zemlje. Prisustvovale su sve glavne ličnosti.

 - Reci, kada i kako će se rat završiti?- pitao je Staljin.
 Mesing se zamislio za trenutak i odgovorio:
 -1945. godine u maju. Sovjetski Savez će pobijediti.
 -To nije moguće! Vi ste njemački špijun - povikao je Berija. - Mi ćemo pobijediti mnogo ranije .
 Messing nije ništa odgovorio.

 "U avgustu 1941 sam otišao da izvršim tajnu misiju sovjetske vlade. Poslat sam u Novosibirsk, u školu obavještajaca, ali o tome malo je vjerovatno da ću ikada moći da pričam. On je govorio: "Umijem da držim jezik za zubima. " To jest, zna da čuva tajnu. Tajnu, koju su mu povjerili.

 Otputovao je kasno uveče, ne rekavši ništa o putu svojim prijateljima. Otputovao da izvrši tajni zadatak, od specijalnog, državnog značaja. Možda je nekog od obaveštajaca obučavao. U Novosibirsku, je bila škola gdje su se obučavali obavještajaci. Da li je Mesing obavljao određeni zadatak superagenta ili ispunjavao naredbu Staljina koja je u Novosibirsku povezana sa drugom misijom, i dalje ostaje tajna. Dvije godine o Messingu se nije znalo ništa. Tek 1943. godine on se ponovo pojavio na scenu sa svojim eksperimentima, stiče prijatelje i čest je gost u kućama naučnika evakuisanih u Novosibirsk.
 
Te 1943. Mesing od novca zarađenog na nastupima, odlučuje da Crvenoj armiji pokloni avion. Ubrzo se trijumfalno vraća u Moskvu. Dobio je titulu profesora psihologije. O njemu je snimljen filmski žurnal: "Na aerodromu "N" bila je predaja aviona Crvenoj armiji koga je kupio od ličnih sredstva profesor Volf G. Mesing. Avion prihvata heroj Sovjetskog Saveza kapetan Kovaljov. Sa dalekog Baltika stigao je slavni pilot, da preuzme za avijaciju baltičke flote novi avion."

 Ovaj avion je bio kao začaran. Stotine puta proslavljeni pilot Kovaljov opraštao se sa životom, ali avion sa natpisom "Volf Mesing za pobjedu " ponovo i ponovo vraćao se na aerodrom. Za fašističke pilote riječ "Mesing" je postala sinonim za riječ "smrt". Pilot Kovaljov je letio skoro do šezdesete godine, i tokom svog života nije imao ni jedan incident u vazduhu. Umro je u starosti, a avion je dugi niz godina stajao na postolju u jednoj od vojnih baza DDR-a.

 U tom filmskom žurnalu objavljen je i telegram zahvalnosti od Staljina, malo je ko tada u pobjedničkoj euforiji obratio pažnju na ove čudne riječi: "Vaša želja će biti ispunjena. Josif Staljin. " Molba Volfa Mesinga je samo jedna: On moli vlast da ga ostavi zauvijek na miru i da mu daju mogućnost da živi i nastupa. On i dalje želi da bude samo umjetnik. Staljin ispunjava svoje obećanje.

 Po okončanju rata Mesing počinje ponovo da obilazi zemlju. Volf Mesing tih godina bio je prosto herojska ličnost, koja se nije plašila da izađe u prvi plan, da izađu na vidjelo mogućnosti koje posjedovao, tako interesantne tehnologije . On je praktično mogao bolje nego ciganskom hipnozom svakog da hipnotiše, to je bila takozvana trenutna hipnoza.

Seanse Mesinga spovođene su na ovaj način: On je izlazio na scenu i zamolio da mu dođe nekoliko Ijudi iz publike. Ovi Ijudi za vrijeme nastupa bili su neka vrsta komisije, koja nadgleda tačnost odgovora proroka. Ma koliko težak zadatak bio, Mesing nikad nije pogriješio, samo bliski prijatelji su znali koliko mu je teško da da odgovor. Bilo je veoma emotivan i nervozan. Znate, kada prisustvujete njegovim seansama, malo jezivo je bilo osjećanje u publici, zato što je on bio u nekom stanju transa, bio je strašno nervozan, stalno se kretao, govorio, nekada mrmljao našto za sebe, i sve se to prenosilo po sali. Komisija je birala najzanimljivija pitanja i zadatke koje su postavljali gledaoci. Čovjeka koji je napisao cedulju, Mesing je pozivao na scenu, uzimao pod ruku i odgovarao. Ponekad, kao poklon gledaocima bi rekao: "Koga bole zubi? Sada ću vam ih za dugo vrijeme izliječiti", izašao bi čovjek, on bi prolazio rukom po njegovom zatiljku, i kod čovjeka je nestajao bol.

 Jednom tokom gostovanja desilo se neočekivano: Mesing se zaljubio. Zaljubio se u suprugu načelnika Oficirskog doma. Ali u Zinaidinoj porodici je bilo dvoje djece, i Mesing je Ijubav zamijenio za prijateljstvo ove porodice, koje je trajalo godinama.
 
 Boris Hmeljnickij: Mama mu je jednom rekla: "Boris loše spava. Poput mjesečara je, ustaje noću, šeta po sobama. " Odoveo me je u drugu sobu, stavio ruku na moju glavu: " Boriška zapamti ničega se ne boj u životu, Volf Mesing je uvijek sa tobom.". 
Ove riječi koje Boris Hmeljnickij izgovara kao čaroliju, kasnije će mu pomoći da postane glumac.

Ima još jedna osoba kojoj je Mesing radikalno promijenio sudbinu, to je Vasilij Staljin. On je poslao telegram Staljinu, ili ga nazvao telefonom, to je bilo kada je izginuo tim. Fudbaleri su letjeli na takmičenje sa njima je trebao da ode i Vasilij Staljin. Sat prije leta došao je načelnik za bezbjednost i rekao da on ne leti. "To je naredba oca. " Da Vasja ne leti ni u kom slučaju. I Vasja je otputovao vozom. Poginuo je cio tim, Vasja je ostao živ. Tako je Volf Mesing svojim proročanstvom spasio život sinu vođe.

 Mesing 1952. gogine odlučuje da se obrati Staljinu sa ličnom molbom. Kao rezultat isceniranog krivičnog postupka uhapšeno je nekoliko Ijekara medicinske ustanove Kremlja. Optuženi su za ubistvo sa predumišIjajem nekoliko visokih funkcionera Kremlja a takođe se tvrdilo da su pripremali i ubistvo samog Staljina. Skoro svi uhapšeni Ijekari su Jevreji. Zemljom ide talas antisemitizma, otvoreno suđenje ljekarima pretvoreno je u javni šou. Među uhapšenim Ijekarima ima bliskih Mesingovih prijatelja. Posle jednog takvog javnog suđenja, Volf Mesing traži susret sa Staljinom. On je došao kod Staljina u njegovu rezidenciju u Kuncevo. To je bio poslednji susret proroka i vođe.

Mesing je ušao u kabinet, Staljin se neljubazno osmjehnuo:
- Znao sam da ćeš doći kod mene. Došao si da moliš za svoje prijatelje, neću ti pomoći. Vas sve čeka jedna te ista sudbina. Uostalom, ti predviđaš budućnost. Znaš li kada ćeš umrijeti?
 - Posle Vas, druže Staljine.
 - Znači ti znaš kada ću ja da umrem?- upita Staljin.
 - Da, znam - rekao je Mesing.

Ubrzo, 5. marta 1953. Staljin je umro. Posle Staljinove smrti, Mesingov život je visio o koncu, na njega je ponovo počeo lov. Berija je izgleda želio da preuzme mjesto da postane vođa. Berija je veoma želio da vidi Mesinga. Berija ga je tražio, a on se sakrio. Da li je htio da ga nešto pita, ili je želio da ga ubije, Bog zna. Mesing se skrivao sve dok Berija nije bio uhapšen.

 Hruščov koji je došao donosi mu nove probleme. Tada mu Hruščov zabranjuje da nastupa u velikim gradovima. Zbog toga što Mesing odlučuje da se distancira od vlasti. Godinu dana posle Staljinove smrti obrtio mu se Nikita Hruščov. Predlaže mu da javno izjavi da mu se javio Staljinov duh i traži da ga iznesu iz Mauzoleja i sahrane kao Ijudsko biće. Mesing je odbio rekao je: "Sa svijetom mrtvih, ja ne opštim.".

Posle toga skoro pet godina vlast je na Mesinga, izgleda zaboravila. Posle nekog vremena, on je ponovo počeo da nastupa na velikim scenama.

Ali 1962. godine nekoliko visoko postavljenih generala iz Ministarstva odbrane je došlo  u Mesingovu kuću . Pitanje je bilo: "Hoće li biti mira ili ne?" Tada je to pitanje bilo veoma značajno. Sjećate li se "cipele" Hruščova? To jest situacije sa Kubom, kada su tamo poslate rakete, mogao je da izbije rat. Moglo je svašta da bude. Mesing je morao da odgovori na pitanje od nacionalnog značaja. Šta treba uraditi: Poslati nuklearne rakete na Kubu ili ne? Preko generala Ministarstva odbrane, Mesing je predao ceduljicu za Hruščova, koja je imala samo tri riječi: "Vi nijeste ratnik". Sudbina te cedulje je nepoznata.

Tada je Hruščov riješio da odigra svoju nuklearnu partiju do kraja, rakete su ušle na Kubu. Ali posle nekog vremena kod Mesinga ponovo dolaze Ijudi iz Ljubjanke, i traže da uradi predviđanje. U stanju katalepsije, na grudima su mu stavlli parče papira i on je napisao: "Biće mir. ".

Mesing se plaši. On shvata da je njegov dar, njegova nesreća. Vlasti će i dalje pokušavati da ga zaustave da radi za sebe. Mesing ponovo odlučuje da bježi. On je sakupio dovoljno novca, da bi mnogo godinama sasvim udobno da živi.

 Ovaj put, Volf Mesing odlučuje da bježi na Istok. Dolazi na sovjetsko - iransku granicu i nalazi vodiča koji će mu pomoći da ilegalno napusti zemlju. Mesing sa sobom nosi dijamante u vrijednosti od skoro pola miliona dolara. Šta se desilo na granici nije poznato, ali posle dvije nedjelje Volf Mesing se vratio ponovo u Moskvu, i ponovo počeo da nastupa sa svojim psihičkim eksperimentima.

"Ja sam umoran. Ja ne mogu više da ih slušam. Meni smetaju te čudne misli, ne postoji ništa gore od Ijudskih misli. Ja sam osuđen da vidim Ijude potpuno, ali nemam više snage. Samo Adočka, draga moja Adočka, samo njezine misli, nikada mi nijesu smetale i iritirale. "

 To je bila Aida Rapoport. Upoznali su se na njegovoj zabavi. I ona je postala njegova supruga. Aida Rapaport je bila supruga Mesinga skoro 15 godina. Ona je bila jedina osoba u životu proroka, koju je on zaista slušao. Kad ona kaže "Volfočka" on je na sve spreman, on je mače. Mesing je znao dan smrti svoje supruge.
 Njegova supruga, koju je veoma volio je umrla. On je znao da će umrijeti ako joj urade operaciju i požurio je u operacionu salu da je ne bi uradili. Ali nijesu ga pustili. Uradili su neuspješnu operaciju, ona je umrla, on je to veoma teško doživio, plakao je.

Posle smrti supruge Mesing nije više nastupao. Nije gotovo ni sa kim razgovarao i svake nedelje je išao na Adočkin grob. Izgledalo je da je veliki dar zauvijek napustio Mesinga. Nije želio nikog da vidi. Godinu dana posle smrti supruge okupio je najbliže Ijude i rekao da sada njima želi da posveti svoj život, da je spreman da ispuni bilo koje njihove zahtjeve.

Bio je veoma tužan što nema svoje djece. Njegovi bliski prijatelji su znali da Mesing svojevremeno nije želio da postane otac, bojao se da će djeca naslijediti njegove neobične sposobnosti. "Ja ne mogu da osudim svoju djecu na takve muke " rekao je prorok. Svojom djecom je smatrao djecu svojih prijatelja.

Mesing je konačno srećan. Prvo, on pomaže onim koje istinski voli. Drugo, čini se da ga je vlast konačno ostavila na miru. Brežnjev nije vjerovao u čuda. Samo je još jednom 1970. do kuće proroka došao crni automobil. Mesing nije rekao o čemu je bila riječ, samo je napomenuo: "Zahjev Brežnjeva je lične prirode.".

Nekoliko mjeseci kasnije, Brežnjevljeva ćerka Galina se udala za mirnog i stabilnog Jurija Čurbanova. Iste godine Mesing je dobio novi stan u ulici Hercena. Mnogi Ijudi koji su se bavili politikom obraćali su mu se sa pitanjima. Najčešće su se Mesingu obraćali za pomoć, kada je medicina bila nemoćna.

Jedne noći nazvala ga je supruga njegovog dugogodišnjeg prijatelja General-pukovnika Žukovskog. Plačući žena je rekla proroku da je njezinom mužu postavljena dijagnoza" teški srčani udar" i da je prebačen u bolnicu kod profesora Burakovskog. Burakovski se plaši da uradi operaciju, smatra da će pacijent da umire na operacionom stolu. Mesing je nazvao Ijekara i viknuo u telefon: "Radite operaciju, ne oklijevajte, sve će biti u redu. ".

 Računajući samo na čudo Burakovski je počeo operaciju. Posle samo mjesec dana Žukovski je otpušten iz bolnice, a hirurgu su uručili orden i dobio je zvanje dopisnog člana Akademije nauka. Do danas, ova priča se priča među Ijekarima i pacijentima na Institutu za kardiohirurgiju, koji danas nosi ime Burakovskog.

Mesing ima već preko 70 godina, ali još uvijek nastupa. Na turneji ga je uvijek pratio mračni čovjek u sivom odelu - tutor iz NKVD-a. Tokom skoro 30 godina nastupa Mesinga u SSSR kod njega se promijenilo nekoliko tutora, ali najduže, skoro 10 godina, sa njim je putovao čovjeka veoma sličan autoru sovjetske himne i "Ujka Stjepe". To je bio Mihail Mihalkov, brat poznatog pisca. Svi su bili sigurni da on radi za NKVD, da radi u Ljubjanki.

Pri kraju života kod Mesinga se pojavio veliki broj fobija. On se plašio da uđe u automobil, plašio se lifta, plašio se nevremena, mraka. Pokušao je što je više moguće da bude među Ijudima, a u isto vrijeme, Ijudi su ga opterećivali. Ali najviše od svega Mesing se plašio smrti, vjerovatno je on bolje nego iko drugi znao šta se nalazi tamo, iza linije života.

 Godine 1973., Mesing se obraća Ministarstvu Zdravlja da formira laboratoriju za proučavanje njegovog fenomena. Da napravi laboratoriju svojim novcem i privuče ugledne naučnike sa Zapada. Ministarstvo je Volfu Mesingu odgovorilo, prećutnim negiranjem.

Govorio je: "Doći će vrijeme kada će se sjetiti mene. Žao mi je što odlazim sa ovog svijet, a nijesu me odgonetali. Molio sam da svojim novcem napravim laboratoriju, želio sam da znam šta se dešava sa mnom. Zašto osjećam to.
 
Mesing je volio da govori o sebi u trećem licu: "Mesing ne smije da napravi ni jednu grešku. To mu neće oprostiti. " Kada mu se dalo, i sve išlo veoma dobro. Pitao se: Ah! Ko sam ja? Ko je Volf? Ko je Mesing? To jest kod njega sinonim "Mesing" je bio isto kao kod Staljina. Staljin, pod tim imenom nije podrazumijevao sebe, nego sliku koju je stvorio Džugašvili.
 
 Mesing nikada nije saopštavao Ijudima loše vijesti, smatrao je da nema pravo da uznemirava duše. Pri kraju života prestao je da se pojavljuje među Ijudima, jer se bojao da će od tuđih misli poludjeti. Govorio je: "Moje sposobnosti mi omogućavaju da čujem sva preživljavanja Ijudi, koji su blizu mene. "

Nakon Mesingove smrti, ispostavilo da je on bio jedan od rijetkih sovjetskih milionera. Jedan miliona tadašnjih rubalja, je danas oko 20 miliona dolara. Tačno toliko je sačuvano na svim štednim knjižicama. Mesing nije imao naslednika, sve je konfiskovala država. Za jeftin spomenik novac su sakupili njegovi prijatelji.

Posle smrti Mesinga njegovo ime je postalo gotovo zabranjeno. Ko zna, možda zbog tih izgubljenih rukopisa, predviđanja proroka, Rusija živi i danas. On nije htio da stvara lošiji svijet, ali ga nije mogao stvoriti ni boljim. A možda bi najbolje bilo, da je ipak postao rabin.