⦿ - Kristofor Kolumbo

O najranijim godinama Kolumbova života imamo vrlo malo podataka. Godina njegova rođenja nije nam točno poznata, spominju se godine između 1436. i 1446, ali je najvjerojatnije rođen 1451. u Genovi. Sam Kolumbo nastojao je prikriti neugledno podrijetlo, koje je doživljavao kao manu. Kad se proslavio, govorio je da nije prvi admiral u svojoj obitelji, za što nema nikakvih dokaza.

O životu budućeg istraživača detaljnije podatke imamo tek od njegova dolaska u Portugal. Tu je stigao vjerojatno 1476. godine. Nismo sigurni je li ga slučaj doveo u Portugal (navodno je poslije borbe s gusarima njegov brod potonuo te se Kolumbo kao brodolomac našao u Portugalu) ili je došao namjerno, privučen portugalskim uspjesima u istraživačkim putovanjima kojima su tražili put prema Indiji plovidbom oko Afrike.

Bilo kako bilo, pridružio se svom bratu Bartolomeu, koji je kao kartograf radio u Lisabonu. U Portugalu se oženio Donnom Filippom Muniz di Perestrello, plemkinjom s određenim kontaktima na portugalskom dvoru.

Desetak godina kasnije odlazi iz Portugala. U Španjolskoj je u samostanu La Rabida upoznao priora Juana Pereza, nekadašnjeg ispovjednika španjolske kraljice Izabele, koji ga je nagovorio da otputuje u Cordobu na dvor kraljice Izabele i kralja Ferdinanda te mu pritom dao pismo preporuke. Nakon nekog vremena, Izabela ga je (1486) doista i primila, ali okolnosti mu nisu bile sklone.

Naime, Španjolci su vodili Reconquistu (rat za istjerivanje Maura s Pirenejskog poluotoka) pa su državne blagajne bile prazne. Stoga je kraljica, kao i kralj Ivan prije nje, prepustila svojim savjetnicima da istraže Kolumbove teze, ali mu je istodobno počela davati i skromnu financijsku potporu, čime je pokazala da je njegov prijedlog shvatila ozbiljno i s interesom.

Početkom 1492. posljednje maursko uporište na Pirenejskom poluotoku, Granada, bilo je konačno osvojeno i Reconquista je bila završena. Izabela je tek tada počela ozbiljno razmatrati Kolumbov naum i bila je sklona financiranju njegove ekspedicije, no Kolumbo je kraljici postavio velike uvjete: tražio je položaj potkralja i generalnog guvernera nad svim otocima i kopnima koja će zauzeti u španjolsko ime, čin admirala oceana, desetinu svih bogatstava – bisera, dijamanata, srebra, zlata, mirodija – vlasništvo nad osminom zemalja koje osvoji i prihode s njih te pravo nasljedstva za svoje potomke. Zauzvrat se obvezao snositi osminu troškova ekspedicije. Kako je sam bio u lošem financijskom položaju, njegov je udio snosila imućna obitelj Pinzón, koja ga je uzela u zaštitu.

Kolumbovi zahtjevi izazvali su na dvoru veliko negodovanje i zlovolju pogotovo kod kralja Ferdinanda, pa kraljica neko vrijeme nije uopće htjela pregovarati s Kolumbom. Ipak, u travnju 1492. konačno je pristala na njegove uvjete jer je željela doći do bogatstva Indije prije Portugalaca, pogotovo jer je državna blagajna nakon rata s Maurima, unatoč pobjedi, bila prazna i jer je željela širiti kršćanstvo u zemljama istoka. Stoga mu je osigurala financijska sredstva i brodove.

Prvo putovanje

Za polaznu je luku odabran grad Palos na jugu Španjolske, u kojemu je počeo opremati brodove koje je dobio na raspolaganje i tražiti za njih posadu i opremu. Najveći brod kojim je raspolagao bila je danas čuvena Santa Maria. Bila je teretni, a ne istraživački brod, dugačka vjerojatno oko 28 metara, a široka oko 8, nosivosti između sto i stosedamdeset tona. Imala je tri jarbola i bila je admiralski (zapovjedni) brod čitave flotile, a njome je zapovijedao sam Kolumbo.

Druga dva broda bila su znatno manje karavele, boljih manevarskih svojstava. Pinta je imala oko sedamdeset tona i bila je lakša i brža od Santa Marije, a njome je zapovijedao Martin Alonso Pinzón. Najmanji brod Kolumbove flotile, kojim je zapovijedao Vicente Anes Pinzón, bila je Nina – od pedeset do šezdeset tona nosivosti. Ovi su brodovi, ovisno o jačini i pravcu puhanja vjetra, dnevno mogli preploviti prosječno oko sto milja puta.

Kolumbo je na putovanje krenuo 3. kolovoza 1492. s tri broda i devedeset članova posade. Uskoro je doplovio do Kanarskog otočja, najzapadnijeg španjolskog posjeda u to vrijeme. Zbog mirnog vremena, tj. nedostatka vjetra i potrebnih popravaka broda, morao je čekati četiri tjedna na nastavak puta. Konačno je 6. rujna krenuo na zapad, u nepoznato.

Prije zore 12. listopada ugledali su kopno, odnosno otok na koji su se istoga jutra iskrcali. Otok koji su gostoljubivi domaćini nazivali Guanahani Kolumbo je nazvao San Salvador (Sveti Spasitelj). To je vjerojatno današnji otok Watlings u Bahamskom otočju. Kolumbo ga je proglasio posjedom španjolske krune. U sljedećih nekoliko tjedana Kolumbo je plovio okolnim prostorom te se iskrcao na još nekoliko otoka, uključujući i Kubu.

Dana 22. studenog kapetan Martin Alonso Pinzón sa svojim se brodom Pintom odvojio od druga dva broda i krenuo u potragu za otokom Babeque na kojemu je, prema njegovim domorodačkim vodičima, bilo mnogo zlata.Kolumbo je pak 5. prosinca doplovio do otoka koji je nazvao Espanola, kasnije nazvano Hispaniola. U okolici otoka na Badnjak se Santa Maria nasukala i sljedećeg dana potonula. Kako malešna Nina nije mogla preuzeti svu posadu, Kolumbo je na otoku izgradio utvrdu La Navidad (Božić) i u njoj ostavio četrdeset mornara da čekaju njegov povratak iz Španjolske.

La Navidad je napustio 2. siječnja 1493. i krenuo prema Španjolskoj. Uz obale Hispaniole naišao je 6. siječnja na Pintu. Već potkraj puta u Španjolsku brodovi su se 14. veljače našli u velikoj oluji i ponovno se razdvojili, ovaj put zbog nevremena. Sljedećeg je dana Kolumbo došao do Azora, a 4. ožujka uplovio je u Portugal. U Palos se vratio 15. ožujka 1493. godine, sedam i pol mjeseci nakon odlaska.

Drugo putovanje

Odmah nakon povratka Kolumbo je počeo planirati novo putovanje u ‘Indiju’. Naime, on nikada neće u potpunosti shvatiti da je otkrio novi kontinent (Ameriku). Još je iste godine dobio sredstva od kralja i kraljice te okupio flotu od 17 brodova i 1.500 članova posade.

Ovo više nije bilo (samo) istraživačko putovanje, već prava kolonizacija. Na brodovima su prevoženi i konji, ovce i stoka. Na put je krenuo 13. listopada 1493. prema La Navidadu, gdje je pristao 27. studenoga. Našao je uništenu utvrdu, a svi su Španjolci bili mrtvi. Prema pričama domorodaca, mornari su se dijelom sami međusobno pobili u svađama, a ostatak je pobilo jedno indijansko pleme s kojim su se zavadili.

Napustio je ruševine i na pogodnom mjestu, isto na Hispanioli, osnovao La Isabelu (prema kraljici Isabeli), prvo naselje Europljana u Novom svijetu. Nastavio je tražiti Kinu, no bez uspjeha. Tijekom ovoga putovanja otkrio je antilske otoke Dominicu, Santa Cruz, Jamajku, Guadeloupe i druge, a ponovno je istraživao ponovno Kubu. Nije uspio pronaći nikakva blaga i bogatstva o kojima je sanjao te se u lipnju 1496. vratio u Španjolsku.

Kristofor Kolumbo ukupno je četiri puta plovio do Amerike, a svaka sljedeća ekspedicija bila je sve manje slavna i uspješna. Umro je u bijedi i siromaštvu, kako se i rodio, no u svom je životu – zahvaljujući vlastitoj upornosti – ostvario prekretnicu u povijesti čovječanstva.